Isus Krist – Sin Božji – živio je u potpunom skladu s Božjim zakonom. Otvoreno je ukoravao farizeje jer su Božje zapovijedi zamijenili ljudskim predajama. Isti problem vidimo i danas: crkvene tradicije i ljudska tumačenja istisnula su Božju Riječ, a onoga tko poziva na povratak Božjem zakonu često se proglašava fanatikom ili pripadnikom sekte.

Nije li to ironično? Isus, koji je savršeno držao Zakon, danas bi bio smatran “sektašem” – najviše među vlastitim sljedbenicima.

U vremenu kada se istina proglašava laži, a Božji standardi nazivaju zastarjelima i primitivnima, postavlja se pitanje:

jesmo li još uvijek Kristovi – ili tek ljudi običaja i tradicije?

Isus nije ukinuo Zakon – nego ga je ispunio

„Ne mislite da sam došao ukinuti Zakon ili Proroke. Nisam došao ukinuti, nego ispuniti.“
(Matej 5:17)

Iako Isus na početku jasno kaže da nije došao ukinuti Zakon i Proroke, nego ispuniti, neki tvrde da „ispuniti“ zapravo znači – ukinuti.
Drugim riječima, prema njima Isus zapravo kaže: „Nisam došao ukinuti Zakon i Proroke… nego sam ih došao ukinuti!“ To je očita nelogičnost.

Mnogi pogrešno tumače riječ „ispuniti“ kao da znači ukinuti.
No to bi bilo kao da kažemo: „Popravio sam nešto – pa ga sad mogu baciti!“ Takva logika nema smisla.

Zamislimo Zakon kao čvrst zid, ali s godinama pun malih pukotina – ne zato što je loš, nego zato što su ga ljudi zanemarili.
Isus dolazi kao Božji majstor. Uzima gletericu i popunjava svaku rupu – precizno, savršeno, do kraja.
Kad to učini, rušimo li takav zid? Naravno da ne! Sada ga tek vidimo u njegovoj punoj ljepoti.

Tako je i s Božjim zakonom. Isus ga nije došao srušiti – nego mu vratiti izvorni sjaj.

On ga ispunjava time što ga živi savršeno i otkriva njegovo dublje značenje:

„Čuli ste da je rečeno: ‘Ne ubij!’ A ja vam kažem: Tko god se srdi na brata svoga, već je podložan osudi.“
(Matej 5:21–22)

„Čuli ste da je rečeno: ‘Ne čini preljuba!’ A ja vam kažem: Tko god s požudom pogleda ženu, već je s njom počinio preljub u srcu.“
(Matej 5:27–28)

Isus ne ukida zapovijedi – On ih produbljuje. Umjesto da ih smanji, On ih dodatno pojačava.

Isus upozorava na ukidanje zakona

Isus je znao da će doći dani kad će neki pokušati umanjiti važnost Božjih zapovijedi. Zato unaprijed izgovara rečenicu koja ne ostavlja mjesta sumnji:

„Tko dakle ukine jednu od ovih najmanjih zapovijedi i tako nauči ljude, bit će najmanji u kraljevstvu nebeskom. A tko ih bude vršio i druge učio, taj će biti velik u kraljevstvu nebeskom.“
(Matej 5:19)

Ove riječi ne dolaze od proroka ili apostola – nego od samog Isusa. Jasno, izravno i bez uvijanja. Čak ni „najmanja“ zapovijed nije za odbaciti.

Kako se onda danas toliki teolozi, propovjednici i učitelji usuđuju govoriti da Zakon više ne vrijedi?

Postoji li još strah Božji?

Isus ne kaže da će takav čovjek izgubiti spasenje – ali kaže da će biti „najmanji“ u kraljevstvu. Drugim riječima: njegova služba, utjecaj i riječ neće imati Božju težinu.

Nasuprot tome, onaj koji vrši zapovijedi i druge uči da ih drže – taj je velik u Božjim očima. Ne zato što je savršen, već zato što je vjeran.

Isus kritizira farizeje – jer su zamijenili Zakon ljudskim predajama

Isus nije imao milosti prema vjerskim vođama koji su Božje zapovijedi zamijenili vlastitim pravilima. Rekao im je:

„Dobro ukidate zapovijed Božju da biste sačuvali svoju predaju.“
(Marko 7:9)

„Ovaj me narod usnama časti, a srce im je daleko od mene. Uzalud me štuju naučavajući nauke – zapovijedi ljudske.“
(Marko 7:6–7)

Jasnije ne može. Isus ne osuđuje samu predaju – nego činjenicu da je predaja zamijenila Božju zapovijed.

Zvuči poznato?

I danas mnoge crkve slijede crkvene uredbe, teološke sustave i koncilske odluke – dok ono što Bog izravno govori u svojoj Riječi ostaje ignorirano.

U Isusovo vrijeme predaja je bila iznad Zakona. Danas se ta povijest – ponavlja.

Isus ne traži osjećaje – nego poslušnost Božjoj volji

Isus jasno kaže:

„Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: ‘Gospodine, Gospodine!’ nego onaj koji vrši volju Oca mojega koji je na nebesima.“
(Matej 7:21)

Drugim riječima – nije dovoljno izgovarati „Gospodine, Gospodine“. Nisu dovoljne molitve, pjesme, pa ni čuda. Isus traži poslušnost.

A što je volja Očeva? To su Njegove zapovijedi – Zakon koji je dao od početka. Kad su ga Izraelci držali, dolazili su blagoslovi. Kad su ga kršili, dolazilo je prokletstvo (vidi 5. Mojsijeva 28).

Isus to potvrđuje snažnim upozorenjem:

„Mnogi će mi reći u onaj dan: ‘Gospodine, Gospodine, zar nismo u tvoje ime prorokovali, i tvojim imenom izgonili demone, i tvojim imenom mnoga čudesa činili?’ A ja ću im tada reći: ‘Nikad vas nisam poznavao. Odlazite od mene, vi BEZAKONICI!’“
(Matej 7:22–23)

Ovdje ne govori o nevjernicima – već o onima koji su se predstavljali kao vjernici. Ali nisu živjeli u skladu s Božjim zakonom.

Grčka riječ anomia znači „živjeti bez zakona“. To je ključ. Isus ne odbacuje zbog manjka vjere – nego zbog manjka poslušnosti.

Isus ih ne prepoznaje. Zašto?

Jer su činili bezakonje – grčki izraz anomia, što doslovno znači: „živjeti bez zakona“, odnosno bez Božje zapovijedi.

Zato i kaže:

„Ovaj me narod usnama časti, a srce mu je daleko od mene. Uzalud me štuju – nauke koje uče su ljudske zapovijedi.“
(Marko 7:6–7; citat iz Izaije 29:13)

Dakle, nije dovoljno imati vanjsku religioznost – pobožne riječi, čuda, emocije – ako srce odbacuje ono što je Bog zapovjedio.

Isus jasno poručuje: u kraljevstvo ne ulaze oni koji samo govore o vjeri, nego oni koji žive u poslušnosti volji Očevoj. A to je upravo ono što Zakon traži.

Isusove zapovijedi nisu nove – one su Očeve

Isus kaže:

„Ako me ljubite, držat ćete moje zapovijedi.“
(Ivan 14:15)

Ali u nastavku objašnjava da te zapovijedi dolaze od Oca:

„Moj nauk nije moj, nego Onoga koji me posla.“
(Ivan 7:16)

„Ništa ne činim sam od sebe, nego govorim ono kako me naučio Otac.“
(Ivan 8:28)

Isus nije došao stvoriti novi zakon – nego pokazati kako se Božji zakon ispravno živi.

Zaključak: Povratak pravom Isusu

Isus nije osnovao religiju koja odbacuje Božji zakon. Došao je ispuniti sve što su Zakon i Proroci navijestili – i dati primjer savršene poslušnosti.

Vrijeme je da se svaki vjernik iskreno zapita:

• Slijedim li zaista Isusa – ili crkveni sustav koji je nastao stoljećima kasnije?
• Volim li Isusa samo riječima – ili činim volju Njegova Oca, kao što je On činio?

Jer Isus pita:

„Zašto me zovete: ‘Gospodine, Gospodine!’, a ne činite što vam kažem?“
(Luka 6:46)

Povijesni prekid: Kako je Crkva izgubila hebrejske korijene

Nakon razorenja Jeruzalema 70. godine i židovskih ustanaka protiv Rimskog Carstva, kršćani su došli pod pritisak da se distanciraju od svega što se smatralo „židovskim“ – uključujući i Božji zakon.

U stoljećima nakon toga dogodio se dramatičan zaokret:

• Crkveni oci poput Justina, Ignacija i Origena proglasili su Zakon „teretom“
• Car Konstantin je 325. g. odvojio Uskrs od biblijske Pashe
• Nedjelja (dan boga Sunca) proglašena je svetim danom umjesto biblijskog Šabata
• Ljudska pravila i crkvene tradicije zamijenile su Božje zapovijedi

Zakon koji je Isus živio i učio više se nije slijedio – ne zato što ga je Bog ukinuo, već zato što su ljudi napravili političke i teološke kompromise.

Ključna dilema: Slušamo li Isusa – ili one koji su došli nakon njega?

Isus je rekao:

„Tko ukine jednu od ovih najmanjih zapovijedi i tako poučava ljude – bit će najmanji u kraljevstvu nebeskom.“
(Matej 5:19)

Tko onda ima posljednju riječ: Krist ili ljudi?

Mnogo je tumačenja. Mnogo opravdanja. Ali samo jedno je pitanje važno:
Slušamo li Onoga koji je savršeno živio Zakon – ili one koji su ga odlučili promijeniti?

Vrijeme je za povratak Zakonu – i Kristu koji ga je živio

Isus nije došao osnovati religiju bez temelja. Došao je obnoviti Božji poredak i pozvati ljude natrag – u poslušnost, red, mir i blagoslov.

Ako želiš:

• hodati u Božjoj zaštiti
• primiti blagoslov umjesto prokletstva
• imati jasnoću, snagu i duhovni smjer

…vrati se Zakonu koji je Isus živio i učio. On nije ukinut. On je i danas temelj svetosti, istine i slobode.

Božji zakon nije neprijatelj tvoje slobode – on je temelj tvoje slobode.
Isus ga je živio. Zašto ti ne bi?