Iako su psihološke i psihijatrijske usluge sve dostupnije, broj osoba koje pate od depresije i anksioznosti drastično raste.
Gdje je problem?

Epidemija depresije u modernom društvu

Prema službenim podacima HZJZ-a, u Hrvatskoj svake godine više od 250.000 osoba zatraži pomoć zbog mentalnih poteškoća, a broj onih koji pate od depresije i anksioznosti raste iz godine u godinu.

Stručnjaci govore o tihom tsunamiju koji neprestano pogađa mlade, zaposlene, roditelje, umirovljenike – sve slojeve društva.

I dok broj psihologa, psihijatara i terapijskih metoda stalno raste, statistike pokazuju pogoršanje, a ne poboljšanje stanja.

Zašto?

Psihologija i psihijatrija: rješavanje simptoma, a ne uzroka

Psihologija se prvenstveno bavi simptomima – pokušava pomoći čovjeku da razumije i upravlja svojim ponašanjem, mislima i osjećajima.

Psihijatrija djeluje na sličan način, ali kroz farmakološke intervencije – lijekove koji smiruju simptome depresije i tjeskobe.

U hitnim slučajevima to može biti korisno i nužno.
No, za mnoge ljude to postaje dugotrajna strategija preživljavanja, a ne izlaska iz stanja.

Čovjek “funkcionira” – ali ne ozdravljuje.
Tijelo je umrtvljeno, duh i dalje ranjen, a srce prazno.

Društvo bez Boga – tlo za duhovnu bolest

Danas živimo u sekularnom, ateističkom društvu koje na duhovne pojmove gleda s podsmijehom.
Bogoljublje se često prikazuje kao nešto zaostalo, srednjovjekovno ili čak sektaško.

Takav pogled stvorio je duhovni vakuum – prostor u kojem čovjek više ne zna tko je, zašto postoji, kamo ide.

Ali čovjek nije samo biće hormona i živaca.
On je stvorenje – i treba Stvoritelja.

Treba:

• obraćanje Bogu
• poslušnost Njegovim zapovijedima
• mir koji dolazi odozgor

Kada čovjek bježi od Boga, Bog poštuje njegov izbor – ali tada više nema pravo štititi ga.
Taj prazni prostor preuzima Sujetni.

Otac laži ulazi u prazninu

Biblija Sotonu naziva „ocem laži“.
Kada osoba više ne traži Boga, ostaje bez duhovne zaštite.
Sujetni tada potiho počinje manipulirati njezinim mislima, emocijama i identitetom.

Na početku djeluje kao „unutarnji glas“ – lažno obećava oslobođenje, snagu, kontrolu.
Ali u stvarnosti vodi prema:

• razočaranju
• izolaciji
• mržnji prema sebi
• samouništenju

Njegov krajnji cilj?
Uništiti osobu i navesti je na ono što mu je posebno drago – samoubojstvo.

Zaključak: Čovjek ne može pobjeći od duhovne istine

Nitko ne može pobjeći od istine da je stvoren, prolazan i potrebit.
A ako je čovjek stvoren i potrebit, tada mu je potreban Onaj koji je Stvoritelj, neprolazan i nepotrebit.

Bez Njega nema ni mira, ni identiteta, ni unutarnjeg iscjeljenja.

Psihologija i psihijatrija mogu pružiti pomoć – ali nikada neće biti potpune ako izostave duhovni temelj.
Bez Boga, čovjek ostaje ranjen i izgubljen – bez obzira na lijekove, terapije i savjete.